Maske su stare skoro koliko i čovečanstvo. Tokom
srednjovekovnog perioda, zbog verske represije u Italiji, ljudi su smatrali da
je sloboda izražavanja ograničena. Iza maske, svako je mogao da ima drugačiji
identitet, i da se bez straha spoji, sa bilo kojim aspektom društva. Svojom
magičnom privlačnošću plene pažnju posmatrača, a onima koji ih nose daju snagu
i moć. Potekle su iz želje da izazovu strahopoštovanje, užas ili smeh. Kroz
istoriju maske su bile korišćene na puno načina. Kao rekvizit u kultnim
obredima, ceremonijama, radi zaštite od nesreća, uroka i zlih duhova.
Njima se moglo zavesti, zavarati, sakriti i otvoreno
ismejavati, rugati. Imale su snažnu ulogu u pozorištu i pantomimi. Vešto
napravljene i s merom dekorisane maske su uvek bile voljene, skupljane i
pokazivane čisto radi svoje lepote. Maske u Veneciji igrale su glavnu ulogu u
svakodnevnom životu, stoga su donešena stroga pravila o njihovom nošenju. Prvi
zapisi o karnevalu u Veneciji datiraju iz 1286. godine. Na početku javno
nošenje maski izvan vremena karnevala bilo je zabranjeno, osim isključivog
prava plemstva koje ih je moglo nositi na privatnim zabavama. Nešto kasnije,
zakoni su se promenili. Osim u vreme adventa i posta, maske su se mogle nositi
javno tokom cele godine. To je u prvi plan izbacilo dve najpoznatije maske
"Bautu" I "Volto" koje su postale svakodnevni deo odeće
plemstva.
Bauta je imala crni ogrtač s kapuljačom, najčešće od
svile. Ispod pelerine mogla se nazirati bogata odeća nosioca. Na glavi su
nosili crni tradicionalni trouglasti šešir, prelepo ukrašen, a njegova uloga
osim dekorativne, bila je da pridržava masku Volto i Bautu na mestu. Bauta je
prekrivala veći deo lica ali onaj ko je nosio mogao je slobodno jesti i piti
bez skidanja.
Ako je žena nosila Volto mogle su se nazirati grudi i
jarko crveno obojene bradavice. Moralnost, a kamoli skromnost 1500. godine u
Veneciji nije postojala. Bili su moderni duboki dekoltei koji su puno
otkrivali, a bili su poznati i ozloglašeni u cijeloj Evropi. Anonimnost je bila
osigurana tako što su ljude koji su ih nosili oslovljavali sa gospodin ili
gospođa maska. Noseći masku ljudi su mogli činiti sva amoralna dela anonimno.
Plemići u dugovima iskorištavali su anonimnost maske toliko da je 1702. godine
zabranjeno nošenje maski u kockarnici.
Moretta je maska koju su nosile samo žene.
Ona je
služila zavođenju. Mala, tamna i jajolika bila je prekrivena crnim baršunom.
Nema maska, koja se pridržavala zubima ugrizom za dugme i onemogućavala je onog
ko je nosi da govori. Ona je prekrivala oči, nos i usta. Nemost ženske osobe,
izloženost grudi prekrivenih prozirnom tkaninom pružala je vrhunsko
zadovoljstvo posmatraču. Ako je odobravala udvaranje, žena je samo trebala
skinuti masku.
Comedia dell Arte imala je velik uticaj na ikonografiju
karnevala i popularnost maski i kostima koje su nosili glumci. Za razliku od
dvorskog pozorišta, koje je bilo popularno među plemstvom i izvođeno samo u
palatama, Comedia dell Arte odlazila je na turneje sa glumcima među građanstvo.
Na gostovanja su putovali sa celokupnom opremom, scenogrfijom, kostimima i
maskama. Comedia dell Arte koja još uvek pleni pažnju, stvorila je tipizirane
likove, uloge koje se nisu ni do danas u suštini promenile. Svaki lik imao je
svoju tipiziranu, posebno izrađenu masku koja je bila sastavni deo celokupne
produkcije.
Na taj način likovi su bili lako prepoznatljivi, iako su se njihove
personalnosti i kostimi menjali. Primer je Harlekin, jedan od glavnih likova,
koji se prvi put pojavio kao siromašni nespretni sluga, odeven u zakrpe, da bi
kasnije postao uglađen, oštrog jezika, pametan sa kostimom crvenog, plavog i
žutog romboidnog uzorka.... Ostali likovi u Comedii dell Arte uključuju još
siromašnih i polupismenih sluga. Pulcinella koji je bio jako popularan.
Brighella superiorniji, nadmoćniji sluga, Pantalone zločesti stari trgovac čija
je maska danas najsličnija izvornom originalu. Lik Kapetana koji ima ili nema
masku, hvali se svojim junačkim delima i hrabrošću, ali se ponaša suprotno.
Maske u Comediji dell Arte rađene su velikim znanjem i stručnošću. Otkrivale su
veći deo glave, da bi se prepoznao gest, mimika lica interpretatora. Originalne
maske rađene su od kože, a kako bi maska glumca savršeno pristajala, rađeni su
kalupi prema njenom ili njegovom licu. Nakon osnovne izrade pristupali su
detaljnom ukrašavanju. Usavršavanjem tehnologije, sa istom su preciznošću i
umetničkom kvalitetom radili u tehnici “papier machea”.
Venecijanske maske nosile su se svuda. Postojala su
tako rivalstva među korisnicima i proizvođačima, tko će nositi, a tko izraditi
kvalitetniju masku.
Hedonističko, nemoralno i ekstravagantno ponašanje u
Venecijanskoj Republici trajalo je sve do zabrane Napoleona (1797.g.) koji je
zabranio nošenje maski javno i privatno. Nakon zabrane maske su polako bledile
iz svesti žitelja Venecije. Skoro dva veka kasnije 1980. godine počelo je
ponovno radjenje u želji da se tradicija i izrada maski obnovi. Otkrivanjem
kako ih napraviti otkrivamo i značaj maski u istoriji. Uvijek je postojala i
postojaće strast za preobražajem, promjenom identiteta, slobodom koju pruža taj
“mračan” predmet želja - maska.
U savremenom dobu, venecijanske maske se koriste tokom
karnevala. Tradicionalno, baza maske je izvajana od gline, takodje su pravljene
i od papira, preko kojeg ide i sloj maltera, radi cvrstine. Dizajnirane su sa
puno jarkih boja, šljokica, perja i mnostvo raznolikih ukrasa.
***
Izvor:
Maska Josimovic
---
