PATENT ZATVARAC

PATENT ZATVARAC

- NASTANAK -

-----

***

Tako obican, cak banalan, a u svojoj jednostavnosti tako genijalan

- patentni zatvarac -

  

Ono sto nam je danas vrlo dobro poznato kao patent-zatvarac, popularnije ciferslus ili rajsferslus, na engleskom “zip fastener” ili samo “zipper,” rodilo se jos sredinom 19. stoljeca, ali iako genijalan, neizmjerno i beskrajno koristan, desetljeca su morala proci prije nego sto ga je javnost prihvatila. Za skromni i obicni ciferslus, to mehanicko cudo koje zajedno drzi toliko toga u nasim zivotima, dugi je bio put do vrha.

Covjek koji je, 1846. godine, dobio patent za sivacu masinu – Elias Howe – prvi je imao ideju za nesto slicno danasnjem patent-zatvaracu, jos 1851. godine. Po Howeu, trebao se zvati “Automatic, Continuous Clothing Closure,” automatski, ne-prekidni zatvarac odjece. Howe je patentirao svoj izum, no vjerojatno zbog uspjeha koji mu je donijela sivaca masina, odustao je od marketinga svog zatvaraca i tako propustio priliku da u povijest udje i kao “Otac ciferslusa.”

Cetrdeset je godina moralo proci prije nego sto ce Whitcomb Judson, iz Chicaga, 1891., prijaviti svoj zatvarac, prilicno zamrseni sistem kopca, spona i kuka. Ucinio je to, navodno, da bi pomogao prijatelju koji je imao problema s ledjima; Judsonov zatvarac omogucio mu je da jednom rukom “zatvori” cipele, bez velikog sagibanja.

Izum je debitirao na Svjetskoj izlozbi u Chicagu 1893. godine, ali s malo komercijalnog uspjeha, Judson ih je prodao tek dvadeset, suvise slozen i nespretan je bio njegov sistem “zatvaranja.” Suvise dugo je trebalo i za izdavanje patenta – 22 mjeseca, sto takodjer govori da je njegova naprava bila suvise kompleksna. Iako je za to vrijeme Judson bitno modificirao dizajn, nista bolje njegovom zatvaracu nije islo ni kad se pojavio na trzistu 1904. godine, jer nitko nije znao sto ciniti s tom nezeljenom novotarijom, ljudi su bili navikli na gumbe, bili zadovoljni njima, i nisu mogli zamisliti ni jedan drugi nacin zakopcavanja i otkopcavanja odjevnih predmeta.

Malo se danas zna o Whitcombu Judsonu osim da je bio ambiciozan i “selfmade” covjek, da je  imao sklonost za komplicirane izume, izume koji su rijetko funkcionirali. Iako je za proizvodnju svog zatvaraca Judson, u Chicagu, osnovao kompaniju – Universal Fastener Company, nadajuci se sirokoj primjeni i velikom uspjehu, njegov novi izum nasao je svoje mjesto samo na cizmama i kesicama za duhan. Kompaniji je krenulo na bolje kad je Judson dobio partnera Harryja Earlea, iz Minneapolisa, trgovackog putnika koji je radio za jednog proizvodjaca poljoprivredne mehanizacije. Putujuci zemljom, promicao je zatvarac kao i druge sjajne ideje Whitcomba Judsona.

No, cak i nakon znakovitog poboljsanja dizajna, Judsonov se izum nije maknuo dalje od – cipela. Trebalo je naci dobrog investitora. On se i pojavio u liku Lewisa Walkera, pukovnika, odvjetnika i biznismena iz Pennsylvanije, zeljnog ulaganja u nesto solidno, s puno obecanja.  Judsonovi izumi, ukljucujuci zatvarac, iako genijalni, ostaju, medjutim, i dalje neprakticni i bez trzista. Ali trojka – Judson, Earle i Walker – ostaje uporna, zajedno ulazi u novo stoljece i seli kompaniju iz Chicaga u Hoboken, u New Jerseyju, zatim u Meadville, u Pennsylvaniju. Earle cak odlazi u Evropu, u nadi da ce moci prodati prava na izum, ali – nista ni od toga. Po povratku, medjutim, nalazi u New Yorku novi izvor kapitala. Godine 1904., Judson dodatno pojednostavljuje svoj izum, ali ne dovoljno da bi se nasao na zenskim suknjama i haljinama. Jos uvijek je to jedna svojeglava i slozena naprava.

Earle dize ruke, Walker preuzima kormilo kompanije. Jedan njen inzenjer – Peter Aronson - dovodi svedskog doseljenika Gideona Sundbacka, elektro-inzenjera iz Westinghousea, koji ce, do 1913., bitno usavrsiti izum Whitcomba Judsona, nazvati ga “razdvojivi zatvarac,” a razviti istovremeno i strojeve za proizvodnju zatvaraca. Zasto je Sundback, obrazovan u Njemackoj, ostavio dobro mjesto u Westinghouseu? Zaljubio se u kcer Petera Aronsona! Sad Aronson odlazi u Evropu, u Pariz, s namjerom da francuskim krojacima i krojacicama ponudi sjajan izum – Ferme-Tout Américain. Postize vrlo malo uspjeha. Modna industrija i dalje patetni zatvarac ignorira.

U prosincu 1913., Sundback izlazi s jos jednom novom verzijom. Umjesto kukica i usica – dva niza zubaca koji su cvrsto zahvacali jedan u drugoga i lako i sigurno zajedno drzala dvije strane naprave, dva njena elementa. Nije potrebno ulaziti u detaljniji opis Sundbackovog “Hookless #2”, ciji dizajn je bio daleko bolji od svih ranijih, stvar je sada izgledala vrlo slicno onome sto danas svi dobro znamo i uzimamo zdravo za gotovo, potpuno nesvjesni koliko je verzija, i godina, bilo potrebno za jedan od najjednostavnijih mehanizama modernog vremena. Tako obican, a tako genijalan, moguce ne nuzan i apsolutno neophodan, ali postao je beskrajno koristan u nasim svakodnevnim zivotima.

Ali, polako... tek je trebala poceti jedna druga potraga, pronalazenje trzista. I ona ce biti nevjerojatno duga, gotovo puna dva desetljeca. Pocetak Prvog svjetskog rata otvorio je, istina, neke mogucnosti izumu Judsona/Sundbacka, kad ga je americka vojska odlucila koristiti za dobar dio opreme i odjece vojnika. A i B. F. Goodrich Company bila je njime dovoljno impresionirana da ga stavi na svoje “Zipper Boots,” galose, ali to ce biti tek 1923. godine.

Tridesetih godina, patent-zatvarac se poceo koristiti na djecjoj odjeci; reklamna kampanja ga je i predstavljala kao nesto sto ce djeci omoguciti da se sama obuku, bez pomoci roditelja. Godine 1934., patent zatvarac je prvo osvojio Veliku Britaniju, kad ga je vojvoda od Windsora stavio na svoje hlace i time, jednim potezom, slomio otpor britanskih krojaca, a onda i Francusku, ali ne bez bitke, koja se pod imenom “Bitka za slic” vodila 1937. godine. Naime, francuski su modni dizajneri shvatili prednosti patent-zatvaraca, ali trebalo je uvjeriti muskarce da su oni puno bolji od dugmadi za zakopcavanje raspora na njihovim hlacama. Americki casopis Esquire patentni je zatvarac i reklamirao kao “Najnoviju krojacku ideju za muskarce” i medju njegovim mnogim prednostima hvalio onu koja ce gospodu postedjeti “neugodnosti nenamjerno neuredne odjece.” Vlasnici novih hlaca sa ciferslusom ipak ce ga ponekad zaboraviti zatvoriti.

Patent-zatvarace ce, godine1937., konacno prihvatiti i zenska moda. Neki smjeliji modni dizajneri, poput Else Schiaparelli, nekoliko su godina vec bili eksperimentirali njima.  Godine 1939., kompanija u Meadvilleu,  koja ce nekoliko puta mijenjati ime, iz Universal Fastener Company u Automatic Hook and Eye Company, zatim u Hookless Fastener Company, danas Talon Corporation,  prodala je vec oko 300 milijuna ciferslusa. Drugi svjetski rat usporit ce proizvodnju i prodaju, bakar je bio potrebniji u izradi nekih drugih proizvoda, ali ubrzo po zavrsetku rata, oko 1950., godisnja ce prodaja prijeci brojku od milijarde patent-zatvaraca.

Sve skupa - gotovo 80 godina, od toga nekih cetrdeset za usavrsavanje, moralo je proci prije nego sto je patentni zatvarac, izum koji je prosao kroz ruke nekolicine predanih izumitelja, postao svakodnevna stvar u nasim zivotima. Danas je na svemu, od hlaca do vecernjih haljina, od kofera do vrece za spavanje, satora, pokrivala za plovila... “ Tako obican, cak banalan, a u svojoj jednostavnosti tako genijalan... nigdje vise bez njega!  “Od simbola modernosti Hitlerovog mehaniziranog Treceg Reicha... do seksualnog, drustvenog i politickog simbola, prisvojenog od Aldousa Huxleyja, Marlona Branda, antinacistickog satirista Kurta Tucholskog, Erice Jong, Rolling Stonesa,” pisao je, 1996. godine, Robert Friedel u “Zipper: An Exploration in Novelty,”  knjizi o povijesti patent-zatvaraca. Davno je jos svicarski povjesnicar i kriticar arhitekture Siegfried Giedion rekao: “Nema banalnih stvari za povjesnicara.”

Usput, engleski naziv “zipper” patentni je zatvarac dobio u B. F. Goodrich Company. U povlacenju ciferslusa na svojim gumenim cizmama, B. F. je cuo “zzzzzip” i uskliknuo “zip ‘er up,” oponasajuci zvuk koji je proizvodila ta pametna mala naprava.

***

 Whitcomb Judson

Neopravdano zaboravljen Whitcomb Judson ciji se clasp-locker usavrsio u patentni zatvarac. Bio je prodavac, inovator i inzenjer.
***

***

 Gideon Sundback

Gideon Sundback, slavu je stekao na Judsonovom izumu.
***

***

***